Planinarstvo je vrlo širok pojam koji obuhvaća gotovo sve čovjekove djelatnosti izravno i neizravno vezane uz kretanje i boravak u planinama.

To nije besciljno lutanje po nepristupačnim zabitima i osvajanje vrhova s kojih će planinar ionako ubrzo morati sići, već način i stil života, čitav niz aktivnosti koje suvremenom čovjeku život čine zanimljivijim, zdravijim i nadasve ljepšim.

Odlazak u prirodu, druženje i kretanje na čistom planinskom zraku predstavlja aktivan oblik odmora koji planinara ispunjava osjećajem zadovoljstva i novim doživljajima.

Premda planinarenje fizički iscrpljuje, ono nas istovremeno obogaćuje i osvježava novom emocionalnom energijom, koja nam je prijeko potrebna za život u ljudskoj zajednici i njenoj često suviše sivoj svakodnevici.

Bavljenje planinarenjem razvija mnoge dobre osobine: snalažljivost, hrabrost, požrtvovnost, prilagodljivost, fizičku izdržljivost, društvenost, smisao za razumijevanje ljudi i prirode, domoljublje.

Planinarenje se temelji na zajedništvu, na uzajamnom djelovanju s ciljem svladavanja prirodnih, ali ujedno i vlastitih psihofizičkih »prepreka«.

Prema tome, bavljenje planinarenjem poboljšava čovjekovo zdravlje, kako fizičko, tako i psihičko.

Planinarenje nije besciljno lutanje po brdima i osvajanje već osvojenih vrhova s kojih ćemo ionako ubrzo morati sići; naprotiv, planinarstvo je način i stil života, čitav niz aktivnosti koje suvremenom čovjeku život čine ugodnijim, zanimljivijim i nadasve ljepšim.

Biti planinar znači obilaziti i upoznavati ljepote Zemlje, uživati u prekrasnim gorskim vidicima, stjecati nove prijatelje. Odlazak u prirodu i kretanje na čistom gorskom zraku predstavlja aktivan način odmora, koji unatoč uloženom fizičkom naporu, čovjeka ispunjava novom snagom i zadovoljstvom.

Najlakše je početi planinarenje u sklopu nekog planinarskog društva ili kluba. Većina društava rado prima nove članove te im omogućuje da pod vodstvom iskusnijih planinara organizirano obiđu mnoge zanimljive planine i planinarska odredišta.

Veća planinarska društva i klubovi povremeno organiziraju planinarske škole u kojima se može steći solidno osnovno znanje o planinama i planinarstvu. Korisne upute za planinare mogu se pronaći u knjigama u izdanju HPS-a.

Članom planinarske udruge postaje se učlanjenjem u bilo koje planinarsko društvo ili klub. Društva i klubovi postoje gotovo u svim gradovima, a i u mnogim manjim mjestima.

Cjelovit adresar planinarskih udruga članica HPS-a dostupan je na stranici Članice HPS-a.

Oni koji počinju samostalno planinarenje najbolje je da u početku idu na lakše izlete u bliže planine, a zatim postupno šire popis svojih planinarskih odredišta i na udaljenije planine.

Planinarsko iskustvo i vještina stječu se godinama i novi se planinari ne bi trebali nepripremljeni odvažiti na izlete kojima nisu dorasli jer se, precjenjujući svoje sposobnosti, lako mogu dovesti u opasnost.

U početku nije nužno nabaviti svu opremu. Oprema se nabavlja i upotpunjuje postupno, kao i planinarsko iskustvo.

Veća planinarska društva povremeno organiziraju opće planinarske škole, u kojima se na najjednostavniji i najorganiziraniji način mogu steći praktična iskustva i teoretska planinarska znanja.

Program planinarskih škola usklađen je s programom školovanja HPS-a.

Šira definicija da je sport oblik kulture zasnovan na tjelesnoj aktivnosti kojoj je cilj poboljšati zdravlje potpuno obuhvaća planinarstvo.

Iako ne sadrži nadmetanje, planinarstvo ima sva sportska obilježja i dodirne točke s drugim sportovima. Ono ima učinak na zdravlje, a od čovjeka traži dobru tjelesnu aktivnost, tjelesnu spremnost, izdržljivost, samodisciplinu, timski rad, pa i ovladavanje posebnim vještinama.

U organizacijskom smislu planinarstvo je sport. Temelj za definiranje planinarstva kao sporta predstavlja Nomenklatura sportova Hrvatskog olimpijskog odbora.

Međunarodna klasifikacija sporta (SportAccord) također obuhvaća planinarstvo i prateće discipline, a okvir za planinarsko djelovanje u našoj zemlji nalazi se u Zakonu o sportu.

Sve planinarske udruge u Hrvatskoj registrirane su kao sportske udruge.

Nažalost, čak i pojedinim planinarima svojstveno je nezdravo vrednovanje planinarskih podviga. Takvi obično jurišaju na Mont Blanc samo zato da bi se po povratku mogli hvalisati svojim uspjehom, a ne znaju ni nabrojati iduća tri najviša europska vrha.

Ne umanjujući vrijednost njihovih podviga, treba istaknuti da nije vredniji planinar onaj koji se popeo na viši i teži vrh, već onaj koji iskreno voli i poštuje planine i planinarenje.

U nas ne postoji jasna granica planinarstva i izletništva, što često rezultira poistovjećivanjem izletnika i planinara, najčešće s argumentom da se i jedni i drugi kreću po prirodi željni užitka.

No, za razliku od običnog izletnika, planinar vlada teoretskim i praktičnim znanjima o kretanju i boravku u planinama, a odlascima u planine pristupa organizirano, sustavno i osmišljeno.

Formalno je planinar svatko tko ima važeću planinarsku iskaznicu, no u praksi je planinar onaj tko redovito ide u planine, čuva ih i štiti, te posjeduje određeno planinarsko iskustvo stečeno sudjelovanjem na planinarskim izletima.